Neki je Francuz, zvan Moris, stigao krajem pedesetih u Novalju u – Chevroletu. Domaći su bili u šoku, bilo je to čudo. Držali su se za automobil, svatko ga je morao dotaknuti, makar za sreću. A Moris je u Novalju dovodio svoje. Rekli bi, francuska veza... Godinama kasnije, isti će taj Moris otkriti, nekoliko kilometara sjevernije prema Lunu, mjesto Potočnicu, poznatu po Kukurini. Plaži koju vam neće preporučiti u turističkoj zajednici. Hoće njih dvadesetak, ali ne i tu. Kukurina je plaža na koju dolaze samo oni koji znaju. I oni koji mogu. Kozji put u japankama izazov je i za nas mlađe.. Ali, kad se otvori pogled, isplati se. More kristalno čisto, boje – mora. Duboko, plavo, bistro... Pijesak i – špilja.
Na plaži svega nekoliko mladih, u pijesku igraju picigin. Uživaju, većinom svi ljetuju u Potočnici nedaleko od plaže. Sretni su, baš im je dobro.
– Do 1981. godine ovdje su bile svega tri kuće, a onda su došli Zagrepčani i Slovenci te sagradili urbanizirano naselje. U međuvremenu je naraslo na stotinu kuća – kažu nam domaći te se žale: – Općina Novalja nije uložila ni kunu u mjesto. Asfaltirali smo sami cestu dva puta, doveli struju, kupili trafostanicu, kasnije je to država sve prisvojila. Danas ne možemo dobiti ni normalno raskrižje na glavnoj cesti, makar i poštenu tablu...
I zaista, kada smo dolazili, ispod drveta vidi se tabla, ali morali smo dobro zakočiti ne bismo li skrenuli. Da je netko bio iza nas, danas bismo vjerojatno mijenjali stražnji branik. U Potočnici srećemo starosjedioca koji je ovdje od prvih dana.
– Danas smo malo turističko mjesto, imamo 400 ležajeva, a u pravilu nam se 300 gostiju vraća. Svaki ovdje ima svoj kamen i svoje mjesto na plaži o kojem mašta cijelu godinu – kaže nam Adam Pavić (64), koji je sagradio apartmane, ali ima i bazen, restoran, kafić... Sjedimo u debelom hladu, sve je oko nas zeleno. Samonikle masline miješaju se s jasenom po kojem u proljeće miriši cijelo mjesto. Tako nam kažu... – Idealno smo mjesto za nautičare, ovdje se mogu sakriti od bure i juga – dodaje Pavić i upozorava: – Znate, naš će turizam tek doživjeti najveću katarzu. Prije svega, imamo neujednačenu kvalitetu, a najveći je problem što nema putne cijene. Pa jedino je kod nas, kad dođeš na blef, cijena niža nego preko agencija. Time si samo uništavamo renome. Usto, more i sunce nisu naš produkt, a trebamo se pitati što ćemo mi prodati, što je to što smo napravili vlastitim rukama...
Novalja nisu samo razuzdani partyji, štandovi s bofl-robom i nepregledne zgrade s apartmanima. Ima tu i prirode, prave, one morske gdje imate dojam da ste na pustom otoku, negdje skriveni...
>> Kad liječnici nemaju lijek za reumu dođite na ovu plažu